Novo istraživanje ruskog istraživačkog portala The Insider, nezavisnog medija ruskih novinara u egzilu, pružilo je dosad najdetaljniji uvid u Centar 795 — novu, iznimno tajnovitu rusku strukturu povezanu s diverzijama, otmicama i političkim ubojstvima u inozemstvu. U središtu priče nalazi se slučaj jednog od njegovih operativaca koji je, prema navodima tog medija, pao zbog pogreške koja djeluje gotovo komično: zato što je sa svojim srpskim „suradnikom“ komunicirao preko Google prevoditelja.
Prema istrazi, ruski operativac Denis Alimov za pojedine zadatke u Europi navodno je koristio mrežu ljudi s Balkana. Kao njegov ključni suradnik spominje se Darko Đurović, Srbin koji živi u Sjedinjenim Državama i kojega američke vlasti u ovom predmetu tretiraju kao navodnog plaćenog ubojicu. Među Alimovljevim kontaktima sa srpskog govornog područja spominju se i Davor Savičić i Dejan Berić, obojica poznati po vezama s vrbovanjem boraca za rusku stranu u ratu protiv Ukrajine.
Problem je bio u tome što Alimov i Đurović nisu imali zajednički jezik za sigurnu operativnu komunikaciju. Umjesto sigurnijeg rješenja, posegnuli su za Google prevoditeljem. Tako su, prema navodima The Insidera, poruke koje su slali kroz šifrirane aplikacije završavale u čitljivom obliku na serverima američke tehnološke kompanije, do kojih su istražitelji kasnije mogli doći po nalogu suda. Upravo ti tragovi prijevoda, prema istom izvoru, postali su jedan od ključnih elemenata slučaja protiv Alimova, koji se sada nalazi u Kolumbiji i čeka izručenje Sjedinjenim Državama.
Iza te gotovo farsične epizode, međutim, stoji mnogo ozbiljnija priča. The Insider tvrdi da je Alimov bio dio potpuno nove, iznimno zatvorene ruske jedinice poznate kao Centar 795, odnosno vojne jedinice 75127. Ta je struktura, prema tim navodima, formirana nakon početka sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, kada su ruskim službama bile potrebne nove mogućnosti za diverzije, otmice i likvidacije u inozemstvu.
Za razliku od već kompromitiranih operativnih mreža, Centar 795 navodno je zamišljen kao „čista“ i potpuno autonomna alternativa — neka vrsta vojske unutar vojske, izravno vezane uz vrh Glavnog stožera. U njegov sastav, tvrdi istraga, nisu ušli samo ljudi iz vojne obavještajne službe, nego i kadar iz najelitnije antiterorističke jedinice FSB-a, poznate kao „Alfa“. Na čelu centra navodno se nalazi Denis Fisenko, bivši pripadnik te jedinice.
Posebno je zanimljivo to što je, prema objavljenim podacima, centar navodno bio smješten na teritoriju povezanom s „Kalašnjikovom“ i „Rostehom“. Među ključnim pokroviteljima projekta spominju se Sergej Čemezov, dugogodišnji Putinov suradnik i šef državnog konglomerata „Rosteh“, i Andrej Bokarev, milijarder blizak vlastima i poslovima povezanim s vojnom industrijom. Po toj logici, priča o Centru 795 nije samo priča o tajnoj jedinici, nego i o ispreplitanju specijalnih službi, državne vojne industrije i privatnog kapitala.
Po opisu iz istrage, Centar 795 djeluje kao hibrid između klasične državne službe za politička ubojstva i nečega što po svojoj logici podsjeća na institucionaliziranu verziju Wagnera. Navodno raspolaže i ljudima za atentate i otmice, i jedinicama za borbena djelovanja u Ukrajini. Spominju se i ljudi povezani sa starijim mrežama koje su ranije dovođene u vezu s likvidacijama u inozemstvu, što sugerira da možda nije riječ o potpuno novom početku, nego o reorganizaciji postojećih kadrova pod novim krovom.
Sam slučaj Alimova daje konkretniji uvid u način rada centra. Prema američkim tužiteljima i dokumentima na koje se istraga poziva, jedna od meta bila je povezana s obitelji Ahmeda Zakajeva, čečenskog emigranta koji živi u Velikoj Britaniji. Alimov je, navodno, Darku Đuroviću nudio oko 1,5 milijuna dolara za svaku uspješno „deportiranu“ metu, dok se za treću osobu spominjala i svota do 10 milijuna dolara. Ako su ti navodi točni, to dovoljno govori o važnosti koju su te mete imale.
Ako Alimov jednog dana završi u američkom zatvoru, nije nezamislivo ni da bi mogao postati predmet neke buduće razmjene za političke zatvorenike, po modelu kojim je Moskva ranije ishodila povratak FSB-ovskog ubojice Vadima Krasikova. Za Đurovića to, međutim, vjerojatno ne vrijedi: Kremlj u pravilu štiti svoje profesionalne operativce, a ne strane posrednike i pomagače.
Slučaj Alimova, međutim, vjerojatno je samo jedan dio šire slike. Istraga sugerira da je Centar 795 od početka izazivao tenzije unutar ruskog sigurnosnog aparata, osobito zato što je preuzimao ljude i poslove od starijih struktura. Takva suparništva su, po svemu sudeći, olakšala da informacije o njemu procure u javnost i dođu do istraživača.
No najvažnija poanta je sljedeća: Centar 795 jest razotkriven, ali nije bezopasan. Ako su objavljeni navodi točni, Rusija je paralelno s ratom u Ukrajini gradila novu tajnu službu za otmice i ubojstva u inozemstvu — a takva mreža ostaje opasna i kada više nije potpuno nevidljiva.
