Ukrajinska vojska posljednjih mjeseci sve očitije mijenja način upotrebe dronova na bojištu. Umjesto da se prije svega usredotoči na uništavanje ruskih jurišnih skupina na samoj crti bojišta, težište se sve više prebacuje na rusku pozadinu u dubini bojišta — na ceste, logistiku, veze, protuzračnu obranu, mjesta raspoređivanja posada dronova, skladišta i sredstva za popravak tehnike.
Bit nove logike je jednostavna: nije dovoljno protivniku nanositi velike gubitke na prvoj crti ako on i dalje može dovoditi nove ljude, streljivo, gorivo i dronove. Dok god se ruske jedinice mogu relativno sigurno kretati 10, 20 ili 40 kilometara iza bojišta, zadržavaju sposobnost obnavljanja napada, čak i uz goleme gubitke.
Upravo tu Ukrajina sada pokušava napraviti preokret.
Dosadašnji pristup često je davao upečatljive taktičke rezultate: rusko pješaštvo trpjelo je teške gubitke, pojedine prilazne zone bile su pod stalnom vatrom, a kretanje na prvoj crti postajalo je sve opasnije. Međutim, to samo po sebi nije bilo dovoljno da zaustavi rusko napredovanje. Čak i kada su gubici bili veliki, ruske su se snage uspijevale probijati, gomilati ljudstvo u prednjim zonama bojišta i nastavljati napade uz potporu vlastitih dronova i logistike.
Istodobno je i ukrajinska strana osjećala posljedice ruskog pritiska na dubinu bojišta. Dronovi su sve češće ugrožavali opskrbne pravce, a pojedini gradovi u blizini crte bojišta dolazili su u situaciju da budu gotovo odsječeni, iako formalno nisu bili opkoljeni. Ako put postoji samo na karti, ali se njime više ne može sigurno proći, obrana takvog sektora postaje krajnje nestabilna.
Nova ukrajinska strategija polazi od toga da se rat ne odlučuje samo u rovovima nego i iza njih. Kontrola dubine znači kontrolu kretanja protivnika: njegovih transporta, dopreme goriva i streljiva, rotacije jedinica, rada izviđanja, komunikacija i posada dronova. Drugim riječima, cilj više nije samo uništiti one koji su već stigli do prve crte, nego učiniti da do nje uopće ne stignu.
Zato ukrajinski dronovi sada sve češće gađaju ne pješaštvo kao takvo, nego sustav koji to pješaštvo održava u pokretu. Mete su logistička čvorišta, opskrbna vozila, radionice i remontne ekipe, položaji operatera ruskih bespilotnih letjelica, komunikacijska sredstva, topništvo i minobacači, kao i protuzračna obrana. Posebno je važno to što udari sve češće pogađaju ceste i zone kretanja u pojasu desetaka kilometara iza linije dodira.
To mijenja sam karakter borbe. Ako su pravci prema bojištu stalno pod prijetnjom, ruske jedinice sporije stižu na položaje, teže dovlače streljivo i gorivo, sporije rotiraju ljude, a napadi gube ritam. U praksi to znači da i bez većeg pomicanja crte bojišta protivnik može izgubiti sposobnost za intenzivne juriše.
Prema dostupnim pokazateljima, prvi učinci takvog pristupa već se vide na nekim pravcima, gdje je tempo ruskih napada oslabio. Ne radi se o potpunom zaustavljanju bojišta, ali jest o promjeni koja obrani daje dragocjeno vrijeme: da utvrdi položaje, reorganizira logistiku i pripremi protumjere.
Važan dio te promjene jest i tehnološka prilagodba. Ukrajina sve više koristi dronove većeg dometa, uključujući letjelice avionskog tipa, kao i sustave koji mogu djelovati na većoj udaljenosti uz manju ranjivost na elektroničko ometanje. Uz to, širi se upotreba dronova na nestandardnim frekvencijama, što protivničku elektroničku borbu čini manje učinkovitom dok se ne prilagodi. Posebnu ulogu imaju i sustavi koji omogućuju stabilnu vezu i na većim udaljenostima, kao i dronovi na optičkom vlaknu, koji su otporni na klasično ometanje.
Još jedan važan element nove ukrajinske logike jest sustavno gađanje ruske protuzračne obrane. U suvremenom ratu nijedna ozbiljna operacija ne može se dugoročno graditi bez potiskivanja ili uništavanja neprijateljske PZO. Ukrajina sve očitije pokušava upravo to: otvarati prolaze za vlastite udare, uništavati radare i lansere te tako stvarati uvjete za još dublje i slobodnije djelovanje svojih bespilotnih sustava.
Promjena se ne odnosi samo na obranu nego i na napad. U novom pristupu, prije pokušaja proboja najprije se dronovima „obrađuje“ prostor u dubini: neutraliziraju se ruski dronovi, veze, logistika i zapovijedanje na uskom sektoru, a tek potom nastupaju pokretne skupine i jedinice za učvršćivanje zauzetih položaja. To je pokušaj da se klasična ideja pripreme bojišta prilagodi ratu u kojem zrakoplovstvo ne može slobodno djelovati, pa njegovu ulogu djelomično preuzimaju rojevi dronova.
Naravno, ostaje otvoreno pitanje koliko će taj učinak trajati. Ruska se vojska i ranije uspijevala s vremenom prilagoditi novim prijetnjama, premda često s velikim zakašnjenjem i uz visoku cijenu. Zato će mnogo ovisiti o tome može li Ukrajina brzo proširiti ovu praksu, održati tempo proizvodnje, osigurati dovoljno obučenih posada i nastaviti dobivati financijsku i tehničku potporu partnera.
Ali smjer promjene je jasan. Ukrajina pokušava rat dronovima izvući iz rovova i prenijeti ga na čitav prostor iza bojišta. Cilj više nije samo krvavo zaustavljati protivnika na prvoj crti, nego mu oduzeti slobodu kretanja, razbiti logistiku i poremetiti cijeli sustav dovođenja snaga u borbu.
Ako taj pristup doista zaživi u punom opsegu, posljedice bi mogle biti mnogo veće od još jednog taktičkog uspjeha: mogao bi se promijeniti sam ritam rata.
