Nakon višegodišnjeg progona u Rusiji, Aleksej Moskalev i njegova kći Maša stigli su u Pariz zahvaljujući humanitarnim vizama koje im je izdala Francuska. Za obitelj čije je ime postalo simbol represije nad protivnicima rata protiv Ukrajine, ovaj odlazak znači mnogo više od običnog preseljenja: prvi put nakon dugo vremena dobili su priliku živjeti bez stalnog straha od policije, novih optužbi i pritiska vlasti.
Priča Moskalevih privukla je pozornost još 2022. godine, kada je Maša, tada učenica šestog razreda, na nastavi nacrtala antiratni crtež s porukama „Ne ratu” i „Slava Ukrajini”. Nakon prijave iz škole, ruske vlasti nisu se zaustavile samo na pritisku na dijete. Protiv njezina oca Alekseja pokrenut je postupak zbog „diskreditacije vojske”, a kasnije je osuđen na dvije godine kolonije. Maša je u međuvremenu odvojena od oca, najprije smještena u prihvatni centar, a zatim povjerena majci s kojom ranije nije živjela.
Po izlasku iz zatvora Aleksej se ponovno uspio spojiti s kćeri i zajedno su se preselili u Armeniju. No ni tada njihov progon nije prestao. Prema njegovim riječima, ruske vlasti pokušavale su doznati gdje se nalaze, zanimali su ih Mašin broj telefona i nova adresa, a dodatni rizik predstavljao je i njezin Telegram kanal s antiratnim objavama. Postojala je stvarna bojazan da bi i protiv nje mogao biti pokrenut postupak zbog „diskreditacije vojske”.
Moskalev je najprije pokušao dobiti humanitarnu vizu Njemačke, ali bez uspjeha. Kako je ispričao za DW, nakon mjeseci čekanja obitelj je početkom 2026. odlučila obratiti se Francuskoj. Odgovor je stigao brzo: krajem siječnja podnijeli su zahtjev, 25. veljače pozvani su u francusko veleposlanstvo u Armeniji, 10. ožujka dobili su vizu, a već 11. ožujka otputovali u Pariz.
U intervjuu nakon dolaska Aleksej je rekao da do posljednjeg trenutka nije bio siguran da će uspjeti napustiti treću zemlju u kojoj su više od godinu dana čekali rješenje. Posebno ga je brinula mogućnost da se represija prelije i na Mašu. Francuska im je zato postala ne samo utočište nego i možda posljednja prilika da počnu ispočetka.
Pred njima su sada novi izazovi: prilagodba, školovanje, učenje jezika i pokušaj povratka normalnom životu. Maša, koja se više od godinu dana školovala uglavnom samostalno i na daljinu, kaže da joj nedostaju škola, vršnjaci i svakodnevni život. U Parizu bi to napokon moglo ponovno postati moguće.
