U posljednjim tjednima Bjelorusi koji su zbog političkog progona pobjegli u zemlje Europske unije suočavaju se s novom, psihološki izopačenom kampanjom režima Aleksandra Lukašenka. Bjeloruske tajne službe (KGB) počele su sustavno kontaktirati aktiviste putem društvenih mreža, koristeći taktiku „mrkve i batine“ – nude im siguran povratak kući u zamjenu za izdaju suboraca.
Posljednja meta tih pritisaka bila je Anastasija Vasilčuk, aktivistica ugledne humanitarne organizacije Viasna. Putem aplikacije Instagram primila je poruku s nepoznatog profila koja joj je nudila „uzajamno korisnu suradnju“. Poruka je bila izravna: ako bi Anastasija pristala raditi za režim, vlasti bi joj omogućile povratak u Bjelorusiju bez straha od zatvora. No iza tih ponuda krije se mračno upozorenje. Agenti u svojim porukama kao „uspješan primjer“ takvog dogovora navode slučaj Anželike Melnikave.
Anželika Melnikava, bivša glasnogovornica oporbenog Koordinacijskog vijeća, nestala je pod misterioznim okolnostima u ožujku 2025. godine. Od tada nema provjerenih informacija o njezinu boravištu niti zdravstvenom stanju. Činjenica da tajne službe danas njezino ime koriste kao alat za novačenje izaziva opravdanu zabrinutost među emigrantima. Za promatrače u južnoj Europi, koji su možda manje upoznati s metodama posljednje europske diktature, riječ je o jasnom primjeru državnog terorizma. Režim ne koristi samo fizičku silu unutar svojih granica, već pokušava zloupotrebom tehnologije i psihološkim zastrašivanjem doprijeti do ljudi koji su u inozemstvu pronašli sigurno utočište.
Cilj tih poruka nije samo prikupljanje informatora, nego prije svega širenje paranoje. Režim želi postići da se aktivisti u inozemstvu počnu pitati tko je među njima možda popustio pod pritiskom i počeo surađivati s tajnom policijom. Spominjanjem „slučaja Melnikava“ jasno poručuju da mogu doći do bilo koga i da jedini put kući vodi preko njih. Organizacija Viasna, čiji osnivač Aleś Bjaljacki u Bjelorusiji služi desetogodišnju zatvorsku kaznu, poziva sve emigrante na krajnji oprez. Takve poruke predstavljaju opasan pokušaj manipulacije koji za one koji nasjednu obično završava prisilnim priznanjem na državnoj televiziji ili dugotrajnim zatvorom po povratku.
Bjelorusija tako ponovno pokazuje da se granica između rata na bojištima i rata protiv vlastitih građana u digitalnom dobu sve više briše. Za one koji su u Europskoj uniji izgradili novi život, Instagram sandučić više nije samo mjesto za prijateljske razgovore, već postaje prvo bojište u borbi za njihovu slobodu i integritet. Ovaj potez tajnih službi potvrđuje da se represivni aparat ne zaustavlja na državnim granicama, već uz pomoć digitalnih alata prodire u privatnost pojedinaca diljem svijeta.
