Rosstat (ruska državna statistička služba) tvrdi da siromaštvo u Rusiji i dalje pada. Prošle je godine broj ljudi s prihodima ispod granice siromaštva prvi put pao ispod 10 milijuna — na 9,8 milijuna. Njihov udio u stanovništvu, prema službenim podacima, smanjen je sa 7,1% na 6,7%.
Ali sama ta statistika počiva na granici siromaštva koja djeluje apsurdno nisko: 16.903 rublje mjesečno (oko 180 eura), odnosno 202,8 tisuća rubalja godišnje (oko 2.165 eura). Rosstat taj prag i dalje računa na temelju egzistencijalnog minimuma iz četvrtog kvartala 2020. godine, koji zatim samo indeksira prema inflaciji, iako je inflacija za siromašnije slojeve stanovništva u pravilu viša od prosječne. Zbog toga službena metodologija vjerojatno podcjenjuje stvarne razmjere siromaštva.
Pa ipak, čak i ako se prihvati tako snižen kriterij, ostaje teško zanemariva činjenica: novac koji je Rusija prošle godine izravno potrošila na rat višestruko premašuje ukupne prihode svih ljudi koji po tom izračunu žive ispod granice siromaštva.
Krajem prošle godine ministar obrane Andrej Belousov rekao je na sjednici kolegija Ministarstva obrane da su rashodi ministarstva iznosili 7,3% BDP-a. Od toga je, prema njegovim riječima, 2,2% BDP-a bilo „izravno nepovezano s vođenjem borbenih djelovanja”, što znači da je dio vojnog proračuna „izravno povezan sa specijalnom vojnom operacijom” iznosio 5,1% BDP-a.
Rosstat procjenjuje da je ruski BDP prošle godine iznosio 213,5 bilijuna rubalja (oko 2,28 bilijuna eura). To znači da je izravno na rat otišlo 10,9 bilijuna rubalja (oko 116,3 milijarde eura).
Nasuprot tome, ukupni prihodi svih 9,8 milijuna ljudi koji prema Rosstatovoj računici žive ispod granice siromaštva iznose manje od 2 bilijuna rubalja (manje od oko 21,3 milijarde eura). Drugim riječima, bilo bi dovoljno manje od petine novca koji je prošle godine izravno otišao na rat da se svi oni, makar formalno, podignu iznad službenog praga siromaštva.
