Rat u Ukrajini ponovno je pokazao svoje najokrutnije lice upravo tamo gdje bi se ljudi trebali osjećati najsigurnije – usred svakodnevnih aktivnosti. Dok su stanovnici Nikopola 4. travnja posjećivali lokalnu tržnicu, mirno poslijepodne prekinuo je snažan napad ruskih dronova. Među žrtvama ovog besmislenog terora bio je i 49-godišnji Ruslan Bilocerkivski, čija je životna priča prekinuta usred radnog dana.
Ruslan nije bio samo broj u ratnoj statistici; bio je lice zajednice kojeg će kolege i susjedi pamtiti po dobru. Veći dio svog radnog vijeka proveo je u lokalnim poduzećima, a posljednjih godina radio je kao vozač u tvrtki „Dniprovski“. Njegovi kolege opisuju ga kao izuzetno odgovornu i marljivu osobu. Bio je onaj tip suradnika koji nikada nije odbijao pomoći i koji je svojom smirenošću ulijevao povjerenje svima oko sebe.
Osim profesionalnog života, Ruslan je u slobodno vrijeme bio poznat kao veliki zaljubljenik u tehnologiju. Njegova strast bili su računala i elektronika. U Nikopolu su ga mnogi poznavali kao čovjeka „zlatnih ruku“; s velikim je zadovoljstvom popravljao uređaje i pomagao susjedima i prijateljima rješavati složene tehničke probleme. Za mnoge je bio prva osoba kojoj su se obraćali kada bi se pokvario računalni ili telefonski uređaj, a svoje je znanje uvijek dijelio s osmijehom i bez očekivanja.
Napad na tržnicu u Nikopolu u trenutku je uništio život čovjeka u najboljim godinama koji je imao još mnogo planova. Iza njega je ostala sestra koja je u ovom napadu izgubila najbližeg člana obitelji. Za obitelj, prijatelje i kolege njegova smrt ne znači samo gubitak voljene osobe, već i nenadoknadivu prazninu u srcima svih koji su ga poznavali.
Tragična sudbina Ruslana Bilocerkivskog podsjetnik je da ruska vojska ne bira samo vojne ciljeve, već uništava živote običnih ljudi – onih koji grade zajednicu, popravljaju stvari i brinu se da svijet funkcionira.
